
Ivo Marković je zatočen na Mamuli 1942. godine, kao osmogodišnjak, i dobro se sjeća mučenja stotina civila od strane italijanskih fašista. Odluka Vlade Crne Gore da ostrvo da u koncesiju, kako bi se od tvrđave napravio ekskluzivni hotel, duboko ga je povrijedila i ponizila. Iako predstavnici Vlade tvrde da se investitor obavezao na izgradnju „jedinstvenog hotela, sa posebnom memorijalnom sobom“, Ivo Marković zajedno sa drugim logorašima, aktivistima nevladinih organizacija, građanima i građankama, protivi se toj odluci i počinje borbu za očuvanje uspomene na nevine žrtve.